SEZONSKA GRIPA
Influenza (gripa) je akutno zarazno oboljenje prvenstveno disajnog sistema, izazvano virusom influenze.
Danas se zna da članovi porodice Orthomyxoviridae, grupe virusa koji napada kičmenjake, uzrokuju gripu. Virus se sastoji od genetskog materijala – ribonukleinske kiseline, okružene proteinskom ovojnicom i lipidnim omotačem iz kojeg izlaze štapići proteina hemaglutinina (HA) i neuraminidaze (NA). Ti proteini se ponašaju kao antigeni – izazivaju imunu reakciju kod čovjeka ili u nekom drugom organizmu. Osim antigenskih svojstava, hemaglutinin omogućava virusu da se spoji i napadne stanicu, a neuraminidaza omogućava virusu kretanje duž stanice. Postoji oko 15 različitih subtipova HA i 9 različitih NA subtipova. Oba antigena su podložna promjenama koje uslovljavaju pojave epidemija. Te promjene su dvojake: manja pomjeranja „drift“ u okviru imunoloških podtipova i krupnije antigene promjene „shift“ koja se javljaju samo kod virusa tipa A. Ovakva antigena struktura i njena dinamika omogućuju brze izmjene i najčudnije ponašanje virusnih uzročnika. Zbog toga influenza pravi stalna iznenađenja i ne može se predvidjeti njeno neposredno ponašanje. Zato je epidemiologija influenzae veoma interesantna.
Postoje tri tipa influenza virusa: A, B, i C:
Influenza tip A virusa se dijeli na subtipove na osnovu dva površinska proteina virusa. Različite kombinacije influenza A subtipova su moguće. Jedino neki od influenza A subtipova (H1N1, H1N2, H3N2) trenutno cirkulišu među humanom populacijom. Ostali subtipovi cirkulišu u životinjskim vrstama.
Influenza tip B virusa je uobičajen u humanoj populaciji. Za razliku od influenza virusa A ovaj virus nije klasificiran u subtipove, već u sojeve. Mada influenza tip B virusa može prouzrokovati epidemiju, ne prouzrokuje pandemije.
Influenza tip C uzrokuje blaži oblik bolesti u ljudi i ne uzrokuje epidemije niti pandemije.
Bitno je znati:
da imunitet prema površinskom antigenu, pogotovo prema hemaglutininu, smanjuje vjerovatnoću pojave infekcije i težih oblika bolesti, ukoliko se infekcija javi.
Antitijela razvijena prema jednom tipu ili subtipu daju ograničen ili nikakav imunitet prema drugom tipu ili subtipu influenza virusa.
Nadalje, antitijela razvijena prema jednoj antigenoj varijanti influenza virusa ne mogu kompletno zaštititi protiv nove antigene varijante istog tipa ili subtipa virusa.
Imunitet kod inaktivirane vakcine je kratkotrajan i traje 6-8 mjeseci
Zbog visoke zaraznosti i širenja, gripa se često pojavljuje u epidemijama (zahvata mnogo ljudi određenog područja), a ponekad I u pandemijama (širenje gripe po udaljenim krajevima svijeta).
Sezonska epidemija gripe je globalni javnozdravstveni problem. U Evropi se gripa javlja u redovnim godišnjim epidemijama tokom zime. Obično zahvaća sve zemlje u trajanju od mjesec ili dva. U Evropi uglavnom traje oko četiri mjeseca. Širenju virusa gripe izrazito pogoduje urbanizacija i migracije (boravak mnogo ljudi u zatvorenom prostoru, slaba ventilacija prostorija, I dr.).
Prema statistikama SZO:
za vrijeme godišnje epidemije gripe, 5-15% populacije obolijeva od infekcija gornjih dišnih putova
od broja oboljelih, između 3 i 5 milijuna slučajeva su sa kliničkom slikom teških oboljenja
20% djece u svijetu svake godine oboli od gripe
u svijetu se svake godine javlja između 250 000 i 500 000 smrtnih slučajeva od gripe ili posljedica (komplikacija) gripe
Preko 90% smrtnih slučajeva povezanih s gripom otpada na osobe od 65 godina i starije
Gripa je klasificirana kao infektivno oboljenje respiratornog trakta karakterizirano groznicom, rinitisom, kašljem, glavoboljom, bolovima u mišićima, opštom nelagodom i osjećajem slabosti. Među djecom se javlja još i otitis media, nauzeja i povraćanje.
Ipak, ona napada čitav organizam i njene posljedice se, nažalost, ne zadržavaju samo na respiratornom sustavu. U sezoni gripe povećani mortalitet je posljedica kako same gripe, tako i pneumonije kao njene najčešće komplikacije – virus gripe je sposoban da učini organizam osjetljivijim na sekundarne bakterijske infekcije naročito pneumokokama, stafilokokama i Haemophilusom influenzae.
U sezoni gripe ukupan mortalitet i morbiditet je u znatnome porastu, kako zbog oboljevanja zdrave populacije od same gripe, tako i zbog oboljevanja kardiovaskularnih bolesnika, dijabetičara, bolesnika s HOPB, astmom, sinusitisom, bronhitisom, rinitisom, otitis mediom i ostalim kroničnim bolestima kod kojih se pored oboljevanja od gripe javljaju i aktualizacija/pogoršanje simptoma/stanja osnovne bolesti.
Posljedice oboljevanja od gripe variraju od godine do godine, što onemogućuje procjenu godišnjih smrtnih slučajeva i ekonomske gubitke
Od većeg ekonomskog značenja su veliki broj blagih do umjerenih slučajeva oboljelih od gripe, koji imaju za posljedicu izostanke s posla, gubitak produktivnosti, pritisak na zdravstvo, povećane zdravstvene troškove, itd.
Sporadične infekcije javljaju se izvan sezone s tim da je incidencija u toplim ljetnim mjesecima vrlo niska. Kod pojave gripe izvan sezone, vjeruje se da je infekcija možda uvezena iz ekvatorskog područja (gdje je gripa prisutna uglavnom čitave godine) i s Južne hemisfere gdje se epidemija poklapa s ljetnim mjesecima u Europi.
Vakcinacija je jedina metoda prevencije influenzae i njenih komplikacija. Sve predhodno rečeno ukazuje na neophodnost vakcinacije protiv gripe kao jedine solidne zaštite od oboljevanja i mogućih, pa i fatalnih komplikacija, te ekonomskih posljedica. Virus gripe je podložan stalnim mutacijama i stoga svake godine, za svaku hemisferu ponaosob, Svjetska zdravstvena organizacija prilagođava, tj. mijenja sastav cjepiva za nadolazeću sezonu.